🌙 Baka nikada nije radila sve baštenske poslove u isto doba dana. Za svaki je imala svoje vrijeme.
Mnogi ljudi uđu u baštu onda kada imaju slobodnog vremena i pokušaju završiti sve odjednom. Zalivanje, okopavanje, branje plodova i pregled biljaka obave u jednom obilasku, vjerujući da je tako najlakše. Međutim, naši stari su imali sasvim drugačiji način rada.
Jedna baka iz mog kraja često je govorila da bašta ima svoj ritam i da svaki posao treba obaviti onda kada je za njega najbolji trenutak.
Uvijek je ponavljala:
„Ako radiš pravi posao u pogrešno vrijeme, uradio si samo pola posla.“
Kao dijete nisam razumio zašto nekada rano ujutro samo obilazi biljke, a neke druge poslove ostavlja za kasnije. Mislio sam da bi bilo jednostavnije sve završiti odjednom.
Kasnije sam primijetio da je svako jutro prvo pregledala biljke. Tada su listovi bili svježi, zemlja nije bila pregrijana, a sitne promjene mnogo lakše uočljive.
Ako je trebalo zaliti biljke, to je najčešće radila rano ujutro ili predveče, kada sunce nije jako. Govorila je da tada voda ima više vremena da dopre do korijena, a zemlja sporije gubi vlagu.
Branje plodova takođe nije obavljala nasumično. Uvijek je birala dio dana kada su plodovi bili svježi i čvrsti, kako bi duže zadržali kvalitet nakon berbe.
Okopavanje i uklanjanje korova planirala je kada zemljište nije ni previše mokro ni potpuno suvo. Smatrala je da se tada zemlja lakše obrađuje i manje oštećuje korijen biljaka.
Baka nije gledala na sat, već na prirodu. Posmatrala je sunce, temperaturu, vlagu u zemlji i izgled biljaka. Vjerovala je da upravo oni pokazuju kada je pravo vrijeme za svaki posao.
Možda upravo zato njena bašta nije tražila mnogo više rada od drugih, ali je iz godine u godinu davala zdravije biljke i bogatiji rod.
Ponekad nije najvažnije koliko vremena provedemo u bašti, već da svaki posao uradimo onda kada će biljkama najviše koristiti. Upravo su takve male navike naši stari prenosili s generacije na generaciju, a zahvaljujući njima bašte su ostajale pune života tokom cijele sezone.