…odjednom počeo da se žali na snažno lupanje srca. Lice mu je problijedjelo, a ruke su mu se tresle.
„Jurgene, šta ti je? Jesi li dobro?“ upitala sam uplašeno.
Pokušao je da ustane, ali se uhvatio za grudi i ponovo sjeo.
„Nešto nije u redu. Srce mi jako lupa“, rekao je jedva čujnim glasom.
U tom trenutku uhvatila me panika. Odmah sam pozvala hitnu pomoć.
Dok smo čekali ljekare, držala sam ga za ruku i molila da izdrži.
Kada su stigli, jedan od ljekara pitao me je da li je uzimao neke lijekove.
Spustila sam pogled.
„Jeste… Dala sam mu tabletu, ali on nije znao šta uzima.“
Ljekar me je ozbiljno pogledao.
„Kako ste mogli nekome dati lijek bez njegovog znanja? To može biti izuzetno opasno, naročito ako osoba ima srčanih problema ili koristi druge lijekove!“
Osjetila sam kako mi se noge odsijecaju.
Jurgenu je pozlilo i hitno su ga prevezli u bolnicu.
Te noći nisam oka sklopila.
Sjedila sam u bolničkom hodniku i plakala. Razmišljala sam o tome kako sam zbog jedne nepromišljene odluke mogla izgubiti čovjeka kojeg sam zavoljela.
Nakon nekoliko sati izašao je doktor.
„Gospodin Jurgen je sada stabilno. Međutim, moramo obaviti dodatne pretrage. Ima zdravstveni problem za koji možda ni sam nije znao.“
Sutradan sam ušla u njegovu sobu.
Ležao je na krevetu, blijed i iscrpljen.
„Jurgene, moram ti nešto priznati“, rekla sam kroz suze.
Pogledao me je.
„Znam“, odgovorio je tiho.
Ostala sam zbunjena.
„Kako znaš?“
„Doktor mi je rekao šta si priznala. Zašto si to uradila?“
Počela sam plakati.
„Mislila sam da ćeš biti sretniji. Nisam razmišljala o posljedicama. Oprosti mi.“
Dugo je ćutao.
A onda je izgovorio riječi koje nikada neću zaboraviti.
„Nisam te zavolio zato što mi možeš nešto pružiti. Zavolio sam te jer sam poslije toliko godina samoće ponovo osjetio da nekome značim. Ali ljubav bez povjerenja ne može opstati.“
Te riječi boljele su me više od bilo kakve kazne.
Nekoliko dana kasnije, kada je izašao iz bolnice, pozvao me je da razgovaramo.
Mislila sam da će mi reći da se iselim.
Međutim, na stolu me je čekala velika smeđa koverta.
„Prije nego što odlučimo šta ćemo dalje, moraš saznati nešto o meni“, rekao je ozbiljno.
Otvorio je kovertu i izvadio nekoliko starih fotografija.
Na jednoj je bio Jurgen, mnogo mlađi, pored žene i djevojčice.
„Rekao si mi da nikada nisi imao porodicu“, prošaputala sam.
Spustio je glavu.
„Nisam ti rekao cijelu istinu.“
Zatim je izvadio još jedan dokument.
„Prije dvadeset godina izgubio sam kontakt sa svojom kćerkom. A prije nekoliko dana saznao sam da je osoba koju tražim možda mnogo bliže nego što sam mislio.“
Pogledala sam fotografiju djevojčice.
Na poleđini je bilo napisano ime koje mi je djelovalo zastrašujuće poznato.
A kada sam pročitala datum njenog rođenja, srce mi je gotovo stalo.
Bio je to isti datum kada sam ja rođena.
„Jurgene… odakle ti ova fotografija?“ upitala sam drhtavim glasom.
On me je pogledao sa suzama u očima.
„Postoji nešto što moramo provjeriti prije nego što nastavimo naš odnos.“
NASTAVAK SLIJEDI… 😱💔