Ugledala sam je kako izlazi iz jedne poslovnice noseći elegantnu torbu i nekoliko kesa. Nije izgledala kao žena koja nema novca ni za struju.
Nisam joj odmah prišla. Sačekala sam malo i krenula za njom.
Ušla je u malu zgradu u centru grada. Poslije nekoliko minuta izašla je sa čovjekom kojeg nikada ranije nisam vidjela. Predala mu je kovertu, a on joj je dao neki dokument.
Te večeri nisam mogla izdržati.
„Vidjela sam te danas. Kome si dala kovertu?“
Svekrva je problijedila.
„Molim te, nemoj još reći Dejanu.“
Sjela je i počela plakati.
„Novac nisam trošila na sebe. Već godinama otplaćujem jedan dug.“
„Kakav dug?“
Pogledala me pravo u oči.
„Dug koji je ostavio Dejanov otac. Ali Dejan ne zna cijelu istinu.“
Zatim je iz torbe izvadila dokument koji sam je vidjela da uzima tog popodneva.
Na njemu je bilo ime mog muža.
„Ako Dejan ovo vidi“, rekla je tiho, „saznaće zašto njegov otac zapravo nije umro onako kako smo mu cijelog života govorili…“