Advokat je počeo da čita:
„Nikola, ako si došao do ovog pisma, vjerovatno misliš da sam te kaznio. Istina je potpuno drugačija.“
Nikola je podigao pogled.
„Prije nekoliko mjeseci saznao sam nešto što sam trebao znati mnogo ranije. Miloš, kojem sam ostavio kuću i novac, nije moj sin.“
U prostoriji je zavladala potpuna tišina.
Otac je u pismu objasnio da je Miloševa majka pred smrt priznala tajnu koju je čuvala više od trideset godina.
Ali posljednji dio pisma potpuno je slomio Nikolu:
„Tebi nisam ostavio kuću jer ona nikada nije bila moja da ti je ostavim. Tvoja majka ju je prije smrti prepisala direktno na tebe. Nisam ti to rekao jer sam želio da vidim hoćeš li se vratiti zbog mene ili zbog nasljedstva.“
Advokat je zatim izvadio još jedan dokument.
Nikola je pogledao papir i zaplakao.
Kuća koju je otac ostavio Milošu bila je samo stara porodična kuća.
A Nikoli je majka godinama ranije ostavila nešto mnogo vrijednije.
Ali na posljednjoj stranici nalazila se još jedna rečenica:
„Nikola, postoji razlog zbog kojeg te nisam vidio posljednjih petnaest godina — i sada ćeš konačno saznati ko je zaista učinio da odeš od mene…“