Ako tokom ljetnih dana prođete pored iskusnih baštovana, primijetićete jednu zanimljivu stvar. U podne ih gotovo nikada nećete vidjeti kako okopavaju, presađuju ili obavljaju veće poslove u bašti.
Većina ljudi pomisli da je razlog samo velika vrućina, ali postoji još jedan važan razlog zbog kojeg mnogi čekaju jutarnje ili večernje sate.
Biljke, baš kao i ljudi, tokom najvećih vrućina prolaze kroz period najvećeg opterećenja. Tada troše mnogo energije kako bi sačuvale vlagu i održale normalan rast. Svako nepotrebno diranje, presađivanje ili jače orezivanje može predstavljati dodatni stres.
Zbog toga iskusni baštovani ozbiljnije radove planiraju rano ujutro, dok je zemlja još svježa, ili predveče kada sunce izgubi svoju jačinu.
U tim satima mnogo je prijatnije raditi, ali i biljke lakše podnose sve što radite oko njih.
Ako je potrebno ukloniti korov, postaviti potporu ili ubrati plodove, mnogi to obavljaju prije nego što sunce dostigne najveću snagu.
Još jedna zanimljiva navika jeste da se tokom podnevnih sati bašta samo posmatra. Tada se lako može primijetiti koje biljke najbrže gube vlagu, gdje se zemlja najviše zagrijava i koji dio dvorišta dobija previše sunca.
Takve informacije kasnije mogu biti veoma korisne prilikom planiranja naredne sadnje.
Naši stari nisu imali termometre koji su svakog trenutka pokazivali temperaturu, ali su pažljivo pratili prirodu. Znali su kada je vrijeme za rad, a kada je bolje sačekati nekoliko sati.
Zbog toga nikada nisu žurili. Radije bi ustali ranije ujutro nego radili na jakom suncu kada i čovjek i biljke mnogo teže podnose napor.
Baštovanstvo nije samo sadnja i berba. Ono podrazumijeva razumijevanje prirode i prilagođavanje njenom ritmu.
Ponekad je najveća mudrost upravo znati kada nešto ne treba raditi.
Upravo zato mnoge stare bašte i danas ostavljaju utisak da je sve urađeno u pravo vrijeme, bez žurbe i bez nepotrebnog stresa za biljke.
Da li vi radije radite u bašti rano ujutro, predveče ili vam nije važno koje je doba dana?