…nakon što me je ispratio do kraja šume, krenula sam prema prijateljičinoj kući da sve izgleda uvjerljivo.
Ali čim sam prišla njenom dvorištu, ugledala sam automobil svog muža.
Srce mi je stalo.
Ušla sam unutra, a prijateljica je sjedila za stolom s njim. Oboje su me pogledali bez riječi.
„Šta ti radiš ovdje?“ upitala sam ga pokušavajući ostati mirna.
On je izvadio telefon i pokazao mi poruku koju mu je moja prijateljica poslala prije sat vremena:
„Dođi odmah. Moram ti nešto reći o tvojoj ženi.“
Pogledala sam je, potpuno zbunjena. Ona je samo spustila glavu i rekla:
„Izvini, ali nisam više mogla da lažem za tebe.“
Muž me tada mirno upitao gdje sam zaista bila cijelo popodne.
Nisam uspjela izgovoriti ni riječ.
A onda je na vrata pokucao neko koga sam najmanje željela vidjeti.
Bio je to drvosječa.
Čim je ugledao mog muža, zastao je i rekao:
„Čekaj… vas dvojica se poznajete?“