
Komšija me pogledao pravo u oči i upitao:
„Reci mi iskreno, šta si radio sa mojom kućom svih ovih godina?”
Zbunio sam se, jer nisam očekivao takvo pitanje.
„Pa znaš i sam, obilazio sam je, kosio travu, popravljao ogradu, menjao brave, sređivao sve što je trebalo. Nisam želeo da tvoja kuća propadne dok si odsutan.”
On je spustio šolju i izvadio fasciklu iz torbe.
„Znaš, pre nego što sam otišao, ostavio sam u toj kući nešto veoma vredno. Godinama sam mislio da je nestalo.”
Osetio sam kako mi se stomak steže.
„Kakvo nešto?”
Otvorio je fasciklu i pokazao mi staru fotografiju kuće. Na poleđini je bio rukom napisan datum i jedna rečenica:
„Čovek koji sačuva ovu kuću, zaslužuje da zna istinu.”
Komšija je zatim rekao:
„Pre odlaska sam sakrio dokumenta o nasledstvu. Ti si jedini imao pristup kući svih ovih godina. Zato moram nešto da te pitam…”
Zastao je, pogledao me i izgovorio:
„Da li si ikada pronašao nešto iza starog kamina u dnevnoj sobi?”
Tada sam shvatio da me čeka razgovor koji će promeniti naš odnos zauvek…