Na vijestima sam čuo nešto zbog čega mi se krv sledila u žilama.
„Mađarska policija traga za muškarcem osumnjičenim za oružanu pljačku. Posljednji put viđen je u blizini autoputa, a vjeruje se da pokušava pobjeći iz zemlje.“
Spiker je zatim opisao muškarca. Godine, visina, odjeća… Sve se poklapalo s čovjekom koji je sjedio pored mene!
Pogledao sam ga krajičkom oka. Ruke su mu drhtale, a lice je bilo blijedo kao krpa.
„Je li sve u redu, prijatelju?“, upitao sam.
„Samo vozi“, odgovorio je nervozno.
Tada sam primijetio nešto što mi je promaklo kada je ulazio. Ispod njegove jakne virila je crna drška pištolja.
Srce mi je počelo lupati. Znao sam da ne smijem pokazati strah.
„Moram stati na sljedećoj pumpi, skoro sam ostao bez goriva“, rekao sam mirno.
Pogledao me i nakon nekoliko sekundi klimnuo glavom.
Kada smo stigli na pumpu, primijetio sam policijski automobil parkiran ispred ulaza. Pomislio sam da mi je to jedina prilika.
Ali baš kada sam htio otvoriti vrata, nepoznati muškarac me uhvatio za ruku.
„Nemoj izlaziti! Moram ti nešto reći“, prošaputao je.
Zatim je izvadio fotografiju iz džepa.
Na fotografiji je bila moja supruga!
„Odakle ti slika moje žene?!“, povikao sam.
Čovjek me pogledao pravo u oči i izgovorio rečenicu koju nikada neću zaboraviti:
„Nisam slučajno zaustavio baš tvoj kamion. Tvoja žena me poslala da te pronađem.“
A kada mi je objasnio zašto, shvatio sam da opasnost nije sjedila pored mene — nego me čekala kod kuće.
Ono što sam saznao te noći zauvijek je promijenilo moj život…