
„Majko, zar stvarno misliš da je putovanje važnije od života tvog unuka? Ako imaš toliko novca za krstarenje, onda ga sigurno imaš i za njegovo liječenje.“
Pogledala sam ga i mirno odgovorila:
„Sine, cijeli život sam radila, odricala se i štedjela. Kada si ti bio dijete, nikada nisam brojala koliko sam ti dala. Ali sada imam 72 godine i prvi put želim nešto učiniti samo za sebe.“
Sin je ljutito ustao i zalupio vratima. Mislila sam da je time naš razgovor završen, ali sljedećeg jutra na vratima me dočekala snaha.
U rukama je držala jednu fasciklu i rekla:
„Morate ovo pročitati prije nego što kupite kartu za putovanje. Vaš sin vam nije rekao cijelu istinu o unukovom liječenju…“
Kada sam otvorila fasciklu, shvatila sam da sam možda godinama pogrešno vjerovala vlastitom sinu.