…nije običan momak. Kada mi je mladoženja izgovorio njegovo prezime, ostala sam bez riječi.
„Čekaj, zar ti ne znaš ko je on?“, upitao me iznenađeno.
Odmahnula sam glavom.
„To je moj rođak Marko. Prije nekoliko godina otišao je u Njemačku, tamo završio fakultet i pokrenuo uspješnu firmu. Ali postoji nešto što malo ko zna o njemu.“
Zaintrigirana, upitala sam o čemu se radi.
„Marko je prije tri godine trebalo da se oženi. Sve je bilo spremno, sala rezervisana, pozivnice podijeljene. A onda ga je vjerenica ostavila samo sedam dana prije svadbe. Od tada nikome ne vjeruje i izbjegava ozbiljne veze.“
Bilo mi ga je žao. Nisam mogla ni zamisliti koliko ga je takvo razočaranje povrijedilo.
Nisam očekivala da ću ga ponovo vidjeti, ali već sljedećeg jutra zazvonio mi je telefon.
Bio je to nepoznat broj.
„Zdravo, ovdje Marko. Nadam se da se ne ljutiš što sam preko mladoženje nabavio tvoj broj.“
Nasmijala sam se.
„Ne ljutim se. Kako si?“
„Iskreno, nisam mogao prestati razmišljati o našem plesu. Volio bih da te pozovem na kafu.“
Pristala sam.
Našli smo se u malom kafiću u centru grada. Razgovarali smo satima, kao da se poznajemo cijeli život. Bio je pažljiv, duhovit i nevjerovatno iskren.
Narednih mjesec dana viđali smo se gotovo svakodnevno. Počela sam osjećati nešto što dugo nisam — onu posebnu sreću kada jedva čekaš da ponovo vidiš nekoga.
Jedne večeri Marko me pozvao na večeru.
Sve je bilo savršeno dok mu nije zazvonio telefon.
Pogledao je ekran i lice mu se potpuno promijenilo.
„Moram se javiti“, rekao je i izašao napolje.
Kroz prozor sam vidjela kako nervozno razgovara, a zatim rukom prelazi preko lica kao da pokušava sakriti suze.
Kada se vratio, bio je blijed.
„Izvini, moram odmah da idem.“
„Je li sve u redu?“, upitala sam zabrinuto.
Pogledao me i nakon nekoliko trenutaka ćutanja rekao:
„Vratila se.“
„Ko?“
„Moja bivša vjerenica.“
Srce mi je potonulo.
„I šta sada želi?“
Marko je spustio pogled.
„Kaže da moram saznati nešto što mi je krila sve ove godine.“
Nisam znala šta da kažem.
Te noći nije mi se javio. Ni narednog jutra.
A onda mi je stigla poruka od nepoznate žene.
„Ti si djevojka s kojom se Marko viđa? Moramo razgovarati. Postoji razlog zbog kojeg sam ga ostavila pred vjenčanje, a on još uvijek ne zna cijelu istinu.“
Pristala sam da se sastanemo.
Kada je žena ušla u kafić, nosila je malu kovertu i dječju fotografiju.
Sjela je preko puta mene, duboko uzdahnula i rekla:
„PRIJE NEGO ŠTO SE ZALJUBIŠ U MARKA, MORAŠ ZNATI ŠTA SE DOGODILO PRIJE TRI GODINE. JER DIJETE SA OVE FOTOGRAFIJE IMA VEZE S NJIM…“
Kada mi je objasnila ko je dijete, ostala sam potpuno zatečena. A najgore je bilo to što sam shvatila da Marko možda ni sam ne zna istinu…