A onda se dogodilo nešto što nikada neću zaboraviti. Dok je prilazio oltaru, naši pogledi su se sreli. Osmijeh mu je na trenutak nestao s lica. Zastao je, a zatim brzo spustio pogled i nastavio hodati prema mojoj sestri.
Bila sam sigurna. To je bio on. Muškarac s kojim sam prije dvije godine provela nezaboravnu noć na moru, ne znajući čak ni njegovo ime.
Ruke su mi drhtale, a srce je toliko jako lupalo da sam mislila da će svi primijetiti koliko sam uznemirena.
Moja sestra je blistala od sreće. Gledala ga je zaljubljeno, ne sluteći kakva se tajna krije između njenog budućeg muža i mene.
Tokom ceremonije nisam mogla prestati razmišljati. Da li da ustanem i sve priznam? Da li da ćutim i pustim sestru da započne brak bez saznanja o našoj prošlosti?
Na kraju sam odlučila da ne uništim njen najsrećniji dan.
Nakon vjenčanja, dok su se gosti veselili, izašla sam na terasu restorana kako bih došla sebi.
Nekoliko minuta kasnije začula sam korake iza sebe.
Bio je to on.
„Moramo razgovarati“, rekao je tihim glasom.
Pogledala sam ga i upitala: „Sjećaš li me se?“
Duboko je uzdahnuo.
„Kako bih mogao zaboraviti? Tražio sam te mjesecima nakon onog ljeta.“
Osjetila sam kako mi suze naviru na oči.
„A sada si oženio moju sestru“, odgovorila sam.
Prišao je korak bliže i rekao nešto što me potpuno šokiralo.
„Postoji razlog zbog kojeg sam se toliko trudio da te pronađem. I postoji nešto što tvoja sestra već zna.“
U tom trenutku vrata terase su se otvorila.
Na njima je stajala moja sestra. Nije izgledala ni ljuto ni iznenađeno.
Samo nas je pogledala i rekla:
„Vrijeme je da joj konačno kažemo istinu.“
Nisam mogla vjerovati svojim ušima.
„Kakvu istinu?“, upitala sam drhtavim glasom.
Sestra je iz torbice izvadila staru fotografiju s našeg porodičnog ljetovanja i pružila mi je.
Na poleđini je bilo napisano moje ime, datum i nekoliko riječi koje nikada ranije nisam vidjela.
KADA SAM PROČITALA PORUKU, NOGE SU MI SE ODSJEKLE. SHVATILA SAM DA NAŠ SUSRET PRIJE DVIJE GODINE MOŽDA UOPŠTE NIJE BIO SLUČAJAN…