Čim je sjela za sto, uzela je telefon i poslala mom ocu poruku. Vidio sam da mu je telefon zasvijetlio, ali on ga nije ni pogledao.
Nakon nekoliko minuta otac je mirno rekao:
„Mislim da moramo nešto razjasniti.“
Djevojka je problijedila.
Tada nam je objasnio da je prije nekoliko dana bila njegova pacijentica, ali da mi zbog ljekarske tajne nije smio govoriti detalje. Ono što sam ja zaključio iz njegove nespretne rečenice uopšte nije bilo ono što sam mislio.
„Neke bakterijske infekcije ne znače automatski da je osoba bila nevjerna“, rekao je. „Postoje različiti uzroci i bez nalaza ne treba donositi takve zaključke.“
Osjetio sam kako mi obrazi gore. Šest mjeseci sam joj vjerovao, a zbog jedne rečenice već sam u glavi napravio cijelu priču.
Djevojka me pogledala i pitala:
„Znači, zato si me večeras doveo ovdje? Da vidiš kako ću reagovati kada ugledam tvog tatu?“
Nisam znao šta da odgovorim.
A onda je moj otac izvadio telefon, pogledao poruku koju mu je upravo poslala i rekao nešto zbog čega smo oboje zanijemili…