🌙 Postoji jedan trenutak u danu kada biljke najbolje prihvataju njegu. Baka ga nikada nije propuštala.
Mnogi ljudi u baštu odlaze onda kada imaju slobodnog vremena. Nekada je to usred dana, nekada predveče, a nekada tek kada primijete da biljke izgledaju umorno. Međutim, naši stari su vjerovali da nije svejedno kada se biljci posveti pažnja.
Jedna baka iz mog kraja uvijek je govorila da priroda ima svoj ritam i da ga treba poštovati. Smatrala je da biljke najbolje reaguju kada se o njima brine u pravo vrijeme.
Uvijek je ponavljala:
„Nije važno samo šta radiš, nego i kada to radiš.“
Kao dijete nisam razumio zašto ustaje tako rano i odmah odlazi u baštu. Mislio sam da bi isti posao mogla obaviti bilo kada tokom dana.
Kasnije sam shvatio da je upravo tada bašta bila najmirnija. Vazduh je bio svjež, zemlja nije bila pregrijana, a biljke su izgledale snažno i odmorno.
Baka je tada obilazila svaku gredicu. Pogledala bi listove, provjerila zemlju oko korijena, uklonila korov i po potrebi pažljivo zalila biljke. Nikada nije žurila, jer je vjerovala da se upravo u tim trenucima najbolje vide sitne promjene koje tokom dana lako promaknu.
Posebno je izbjegavala da radi u bašti kada sunce najjače grije. Govorila je da tada ni čovjeku nije prijatno, pa nije ni biljkama.
Ako bi trebalo nešto presaditi, okopati ili pažljivije pregledati, najčešće je to radila rano ujutro ili predveče, kada su uslovi mnogo prijatniji.
Baka nije imala sat koji joj je govorio kada treba izaći u baštu. Vodila se prirodom i iskustvom koje je godinama sticala.
Možda upravo zato njene biljke nisu bile samo lijepe za pogled, već su iz godine u godinu davale zdrav i bogat rod. Nije koristila posebne trikove, već je poštovala ritam prirode.
Ponekad nije potrebno više rada, već samo odabrati pravi trenutak. Upravo su takve male navike bile tajna koju su naši stari prenosili s generacije na generaciju, a koja i danas može pomoći svakome ko želi uspješnu i zdravu baštu.