
Šaban Šaulić je bio jedan od najpopularnijih srpskih pevača narodne i folk muzike zbog čega ga publika smatra kraljem ovog žanra. Rođen je 6. septembra 1951. godine u Šapcu, a preminuo 17. februara 2019. godine u Bilefeldu u Nemačkoj (saobraćajna nesreća). Veliki deo detinjstva je proveo u Bijeljini odakle je njegova majka, Ilduza Demirović, od koje je nasledio glas.
Šaban i njegova starija sestra su živeli veoma skromno jer roditelji nisu imali stalne prihode. Otac je prodavao lutriju, a majka igračke. Pevača je pazila sestra čija je obaveza bila i da vodi računa o domaćinstvu. Pored muzike, Šaban je bio veoma talentovan za sport. Trenirao je fudbal u Poletu i Mačvi, a imao je poziv da pređe u bugarski klub Levski.
Rado se prisećao anegdote sa romske svadbe u Parizu na kojoj je pevao, a vezana je za ovaj sport. Tom prilikom je video dečaka od 13 godina kako šutira loptu pa su počeli zajedno da igraju. Nakon sat vremena odela su im bila zelena od trave, a majka je pozvala dečaka da ide po mladu jer je on bio mladoženja.
Trenirao je i boks pa je bio siguran da će postati fudbaler ili bokser. Međutim, stric Alija je smatrao da više novca može da zaradi kao muzičar. Jednom ga je pozvao da peva u kafani u kojoj se provodio sa društvom. Pošto ga je Šaban smatrao velikim autoritetom, nije se usudio da ga odbije. Otpevao je pesmu „Jablani se povijaju“ i napunio kafanu. Nastavio je tu da peva i da dolazi sa drugovima na koktele.
Privatni život:
Sa Suprugom Gordanom ima troje dece, dve ćerke Ildu i Sanelu i sina Mihajla. Ilda je, iako se Šaban u početku protivio, krenula njegovim putem i postala poznata pevačica. Sin Mihajlo je u vezi sa Draganom Džajić, ćerkom bivšeg Zvezdinog fudbalera Dragana Džajića. Ćerka Sanela je udata za bivšeg Partizanovog fudbalera, Zorana Batu Mirkovića, pa je Šaban dobio prvog unuka Luku.
Takođe, ima i vanbračnog sina Roberta koga je priznao i plaćao mu je alimentaciju do 18. godine.
Šaban je smatrao da je njegova supruga ponela najveći deo tereta oko vaspitanja njihove dece jer je on često bio odsutan. Bio je ponosan što ih je izvela na pravi put i što su postali dobri ljudi. Često je menjao mesto boravka jer je supruga volela da se seli. Kada su im deca bila mala, kupovali su velike kuće sa dvorištima, ali pošto su oni porasli, mir su pronašli u stanu. Šaban rado prepričava anegdotu koja mu se dogodila posle jednog nastupa kada je na aerodromu zaustavio taksi da ga vozi kući. Taksista ga je pitao za adresu, ali on nije mogao da se seti u kojoj kući trenutno živi.